Предсједник ПКРС Борко Ђурић за Еуроблиц: Ово није вријеме за профитирање већ за преживљавање

Moram biti iskren i reći da su privrednici u Republici Srpskoj očekivali više konkretne podrške od komercijalnih banaka i uz jednostavnije procedure, ocjenjuje u intervjuu Borko Đurić, predsjednik Privredne komore Republike Srpske.

On kaže da su privrednici očekivali da će komercijalne banke postupiti kao i Investiciono-razvojna banka RS – uvođenje moratorijuma na sve obaveze na period trajanja krize usljed virusa korona.

– Ovo nije vrijeme za profitiranje, ovo je vrijeme za preživljavanje. Zato očekujemo da sa bankarskim sektorom dođemo do rješenja koja za banke neće biti štetna, a za privredu će značiti opstanak – poručuje Đurić.

Ne upuštajući se u pravila rada Centralne banke BiH, on smatra da se mora naći način za angažovanje dijela sredstava, preko obaveznih rezervi, za potebe privrede.

Koliko još privreda Srpske može da izdrži ovaj režim rada?

Pandemija korona virusa uzdrmala je i najmoćnije ekonomije svijeta što je, u značajnoj mjeri, pogodilo i nas. Brojni su faktori uticali na pad privredne aktivnosti. Zabrana rada čitavih sektora privrede, radi suzbijanja širenja zaraze, otežan transport i snabdjevanje repromaterijalima, pad narudžbi, zatvaranje ili značajno smanjena privredna aktivnost ino-partnera u zemljama zahvaćenim zarazom, ukidanje javnog prevoza putnika, uvođenje minimuma procesa rada, gdje god je to bilo moguće, uvođenje zabrane kretanja u određenom periodu i niz drugih ograničenja, rezultirali su značajnim smanjenjem privredne aktivnosti i kod onih privrednih društava koja još održavaju proizvodnju.

Ne bih govorio o tome koliko ćemo još izdržati. Prvo, na samom smo početku krize, drugo – ne možemo ni naslutiti koliko će ona trajati i treće – prošli smo i kroz veća iskušenja, izdržali smo i gore, izdržaćemo i ovo.

Posljedice će sigurno biti bolne, ali u ovom trenutku najvažnije je sačuvati ljude, naravno nastojeći da se očuva privreda u što boljem stanju, kako bi se po prestanku ovih okolnosti aktivirala u punom kapacitetu.

Osim onih kojima je zabranjen rad, koje djelatnosti u Srpskoj trenutno najviše trpe štetu?

Teško je, u ovom momentu, govoriti o visini šteta, one će biti mjerljive tek kada se stanje stabilizuje. Sada je vidljivo da, pored onih kojima je zabranjen rad, velike štete trpe gotovo svi privredni subjekti, zbog već rečenih razloga.

Jednima je problem pad narudžbi, drugima nedostatak repromaterijala, trećima izostanak radnika sa posla iz niza poznatih razloga, četvrtima zbog nemogućnosti plasmana proizvoda na ino tržištima, itd.

Da li imate informaciju da će neka postrojenja uskoro morati da obustave prozvodnju zbog nedostatka narudžbi iz inostranstva?

Da, nažalost, uskoro nas očekuje značajna redukcija poslovnih aktivnosti, pa čak i zatvaranje nekih proizvodnih pogona zbog nedostatka repromaterijala i pada narudžbi.

To se, prije svih, odnosi na tekstilnu i obućarsku industriju, zatim elektro-mašinsku i drvoprerađivačku industriju. Ukoliko ove okolnosti potraju nekoliko mjeseci, to bi moglo rezultirati nesagledivim štetnim posljedicama.

Naravno, ovih problema nisu pošteđene ni druge grane privrede. Zbog toga, ne smijemo da sjedimo skrštenih ruku, moramo računati i na najgori scenarij i kreirati rješenja za svaku moguću situaciju.

Ovo je vrijeme kada se politika i ekonomija moraju držati za ruke, kako se ne bi izgubili u situaciji kada smo jedni drugima najpotrebniji.

Neke vaše kolege iz privrede smatraju da će sigurno petina radnika u RS iz privrednih delatnosti ostati bez posla zbog posljedica virusa. Kakvo je vaše mišljenje?

Mislim da nije dobro licitirati bilo kakvim brojkama, prije svega što za to nema dovoljno opipljivih podataka, a i zbog činjenice da se preduzimaju i određene mjere Vlade i drugih organa vlasti, kako bi se sprečilo ili bar minimiziralo otpuštanje radnika.

Neophodno je sve učiniti da se sačuvaju radna mjesta, jer još juče smo se suočavali sa nedostatkom adekvatne radne snage u privredi. Zato, ni jednom privredniku nije interes da ostane bez radnika koji su im i te kako potrebni. To je problem koji privrednici ne mogu sami da rješe, potrebna im je pomoć države. Neke konkretne mjere su već na snazi, a očekuju se i nove.

Ohrabruje činjenica da se prijedlozi Privredne komore RS, koji dolaze od privrednika, veoma ozbiljno doživljavaju od nadležnih organa vlasti, te da se mjere Vlade kreiraju u skladu s tim. Sve to treba da doprinese opredeljenju poslodavaca da zadrže radnike u ovim teškim uslovima.

Kakve su vaše prognoze o poslovanju privrede u ovoj godini koja je bez virusa korona imala naznake pada?

Negativni trendovi će se sigurno nastaviti, koliki će pad biti u odnosu na prethodnu godinu, teško je prognozirati. To, u ovom momentu, i nije najvažnije, mnogo je važnije, uz angažovanje svih raspoloživih resursa, očuvati proizvodnju i radnike, kao osnovni preduslov za period po prestanku ovih okolnosti.

S obzirom da je značajan broj privrednih subjekata izvozno orjentisan, pa je samim tim i ovisan o tim tržištima, važno je spremno dočekati nove narudžbe i nove poslove. Naravno, treba razmišljati i o tome kako se preorjentisati na proizvodnje koje bi zamenile robe iz uvoza, kako radi zadovoljena potreba domaćeg tržišta, tako i radi pune zaposlenosti u uslovima smanjenih narudžbi sa ino tržišta.

U cilju prevazilaženja ovih problema nameće se potreba za kreiranjem mera koje će u što višem stepenu sanirati nastale štete, obezbjediti veći zamah privredne aktivnosti, uz značajna ulaganja u tehnološki razvoj, obrazovanje kadrova za potrebe privrede, efikasniju javnu administraciju, stavljanje javnih preduzeća u funkciju stvaranja nove vrijednosti, što podrazumjeva i racionalizaciju broja zaposlenih i vraćanje kadrova u realni sektor iz kojeg su otišli radi lagodnijeg života uz manje rada i obezbjediti više razumjevanja za probleme realnog sektora.

Ovo je prilika da se prestrojimo i da shvatimo da je privreda osnov za opstanak i kao takva mora biti briga svih, a ne samo onih koji nemaju drugog izbora.

ODGOVARAJUĆE MJERE

Da li su mere Vlade RS adekvatne?

Ako imamo u vidu činjenicu da se sve ovo događa u uslovima kada je čitav svijet u, manje – više, istim problemima, te da se život odvija u uslovima vanrednog stanja, u uslovima ogromnih potreba i ograničenih mogućnosti, onda je prvi paket mjera, koje se odnose na mesec mart, odgovarajući.

Vjerujem da ćemo i za naredne mjesece imati blagovremene i prihvatljive mjere, s tim da je još rano govoriti o tome dok se ne sagledaju posljedice u što višem stepenu. Ovo je prilika i da se potvrdi potreba razvoja domaće proizvodnje i njena uloga u uslovima krize.

Što mjere budu efikasnije, to ćemo i krizu lakše prebroditi. S obzirom da se sa konkretnim potezima krenulo na vrijeme, rezultati ne smiju izostati iako uz ograničene mogućnosti koje su trenutno na raspolaganju.